Pages

13 August 2024

fobije

 Odgrizem dio nevelike reske jabuke, sažvačem i progutam, pogledam u ostatak i shvatim da sam vjerojatno progutao i koju košticu.


Osim Babaroge, vukova i još nekih drugih, ima ih i par danas politički nekorektnih, jedan od dječjih strahova koji me relativno rano napustio, empirijski, roditeljskom uputom u gledanje u vlastito da prostite govno, bio je i strah od rasta stabla jabuke u trbuhu zbog progutane koštice.

Uostalom, kako god nastali i dobar dio drugih strahova nestajao je na sličan način. 

6 August 2024

zlato

 

Nedostajalo nam je samo jedanaest bodova do maksimalnih 500, ali i to je bilo dovoljno za zlatnu medalju. Ovo mi je prvo zlato kao treneru i na neki način sam veseo kao da mi je prvo u životu. Cijela mi je ekipa, svi u crvenim trenirkama s bijelim ovratnikom, nakon proglašenja dotrčala u zagrljaj. Bilo je to više nalik plastu ljudi nego zagrljaju, ali to su sad samo detalji. Toliko veselja da sam zaboravio tko su nam sve bili protivnici u finalu. Olimpijada? Prava? Starih sportova? Matematička? Ne znam, ali poznavajući sebe, ne bih rekao. Svjetsko prvenstvo? Europsko? Neko prvenstsvo? Bilo kakvo prvenstvo? Neki određeni sport? Možda ne sport? Ne znam. 
 
Ma znam. To je bio samo san, priča tek za jedan dan, a pod uticajem atmosfere sa stadiona Saint-Denis na kojem je sjajni Armand Duplantis sinoć ponovo rušio svjetski rekord u skoku s motkom.
 
 
foto: Armand Duplantis, Paris 2024. (AFP)




1 August 2024

baka naka

Rano popodne. Poželio poslije ručka, a to poslije je teško bar pola sata, nešto slatko, a onda se sjetio mudrih riječi svoje baba-Nake na traženje slatkog u doba onih dana kad joj se i nije dalo peći kolač: "eno t šljiva, ima ji kolko oš". Baka Naka je zapravo Anka, ali to izvrtanje i zamjena slova u riječima je normalna na istoku Slavonije. Otišao do kuhinje. Od šljiva niš. Ni š. Uzeo grožđe. Onda se sjetio tamne čokolade.

Sat kasnije. Izgleda da unos ugljikohidrata i suhe kakao tvari uvelike utječe na redefiniciju realne topografije ili na njenu percepciju u BKO fazi. Sad će svak normalan pomislit da šta je koji k to BKO, a nikom ne smeta kad se OCD pretvara u OKP i vice versa. Što sam htio reći? REM. Dakle, prvo ti vlastite godine prepolovi, onda te stavi u ulogu mirotvorca u obitelji. Ima tu i dislociranja terasa, pretvaranja nevelike zarasle uzbrdice u dvjestometarske zelene travnate padine. Ima i nekih intimnijih sekvenci, ništa vulgarno, sve u granicama ljudskog, ali zaštita osobnih podataka ti ne dopušta da kažeš o čijoj se sestri radi (sestra prava, nije medicinska). A za kraj još natjera tramvaj, ono češko jaje, Tatru T4, da vozi od Trešnjevke po usponu od preko 45° ne bi li se dokopao mosta na Savi. Vozačica otvorila samo prednja vrata i nema majci da uđeš bez karte. Krenuo pješke. Bez stresa. Kad sam se umorio, oči otvorio.

Anka i Vlado, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća.



29 July 2024

san o motoru


Ne može te nitko nanervirat ko vlastiti otac. Probudim se, odem u kupaonicu uzet iz komode novce koje sam pripremio za kupit motor, a komode - nema. Veli, bila je već ofucana, crvotočina puna pa je odnio iz kuće na ulicu, možda nekom paše. Pa jesi izvadio sve iz ladica? Da šta će vadit, bila lagana za nosit, znači - prazna. Odem na ulicu, od komode ni k! Vratim se, šta ću, mislim uzet vestu pa krenut na bus, kući, a veste nema. Šta je sad?! Susjedi bili na kavi, a njihovom malom bilo zima pa on dao moju vestu da se mali ne prehladi. Susjedi su, znači, susjedi, nisu iz Zanzibara. Samo pređu preko ulice i kod kuće su. Ako treba, ako mu je hladno nek ode po vestu ili nek ostane kod kuće! Ah, komentira, šta se ja sekiram za svaku sitnicu. Baš me iznerviro, sreća da sam se probudio. Tako mi je motor ostao pusti san.



26 July 2024

bullit train

Ni TGV, ni Shinkansen, ni Maglev. Svi ti vlakovi velike brzine¹ izgledaju kao metak². Ovaj koji me stigao imao je odbojnike poput stare Jedanaestice³ - parnjače predviđene za vožnju ravničarskim krajevima u drugoj polovici prošlog stoljeća. Iako je izgledao kao da dolazi direktno iz tehničkog muzeja, bio je prilično brz, pamtim da sam nespretno stavljao kacigu na glavu kad sam se jureći na zračnim rolama pomicao s tračnica na tucani šljunak s rubovima postavljenih betonskih pragova, a sve ne bih li izbjegao odbojnike koji su mi se primicali brzinom koje se ne bi postidjeli ni vlakovi iz prve rečenice. Ne znam jeste li ikad doživjeli da vas u pokretu udari s leđa neka ogromna masa (u odnosu na vašu masu) koja se kreće brže od vas, ali ako niste, ne pokušavajte to doživjeti, proživjeti, preživjeti. Nije ni malo lako. Evo me od tog neugodnog sraza koljena i kičma još bole, krckaju i zatežu. A samo je trebalo malo ranije glavu okrenuti na drugu stranu, naslonit je na hladniji jastuk i već bi se umjesto tračnica i pragova pojavila blagajna pred kojom se preko reda proguravao neki dalekoistočni stranac, taj Magleva ne vozi, s obrazloženjem: "tako mi u Bosni". Kad je shvatio da je u uređenoj državi, naklonio se i vratio na kraj reda. Ali tu nije kraj! Uskomešali se ljudi u redu i potjerali ovog skroz naprijed. Vjeruju da mu se žuri pa nek plati taj jogurt i kiflu i ide dalje, a mi ostali ćemo polako.

Popodnevno ubijanje oka poslije ručka - neprocjenjivo.

Rezimiranje popodnevnog ubijanja oka poslije ručka - zabava i užitak.


¹  fra.: Train à Grande Vitesse
²  jap.: 新幹線 = eng.: bullet train
³  hrv.: snažna lokomotiva JŽ11 (proizv. MAVAG, Mađarska, nije izvedenica od "mađarski vagoni" nego mađ.: Magyar Királyi Államvasutak Gépgyára - Mađarska kraljevska tvornica željezničkih lokomotiva), vukla kompoziciju zanu Plavi vlak ili Vlak mira, snažnije sestre brđanke bile su joj JŽ31, JŽ32 i JŽ3; lokomotive iz serije JŽ11 poznate su i po tome što ih je jedno vrijeme ugljenom hranio i moj deda Vlado. 
 
 
 foto: HŽM

22 July 2024

čep

 

Od same najave i početka pojavljivanja na tržištu pa do današnjeg dana bio je pobornik inovativnog načina smanjenja onečišćenja prirode plastikom izradom čepova neodvojivih od plastičnh boca. To smanjenje onečišćenja vjerojatno se i događa, iako je ta neodvojivost činjenica sve dok se ne upotrijebi prekomjerna sila. Svoj nečujan glas ovoj inovaciji je dao iako je, kao prvo, sve čepove ionako oduvijek vraćao na boce prije odlaganja u spremnike za plastiku i metal, a kao drugo, bio sretan što se na njemu omiljenom gaziranom piću Cockta free, obešećerenom piću naše i vaše mladosti, čepovi još nisu srasli s prstenom oko grlića boce. Bio je pobornik inovacije unatoč mnogim prosvjedima po glavnim trgovima glavnih gradova nekih država, i unatoč povećanom broju potrebe za hitnom medicinskom intervencijom zbog ozljede oka čepom. Smatrao je to početnom nespretnošću, pomalo čak i nedostatkom inteligencije. 

Sve do današnjeg popodneva. 

Nakon pojedenog ručka koji se sastojao od na naglo ispečenog komada lungića i jedne paprike i desetak kroketa, odlučio je dovršiti gledanje znanstveno fantastičnog filma s Harrisonom Fordom u glavnoj sporednoj ulozi, a umjesto kakve čaše dobrog vina, iz polusjedećeg položaja na kauču popiti čašu mlijeka. Nakon što je mlijeko iz plastične boce natočio u čašu, krenuo je zatvarati bocu. Je li loše dizajniran čep, ili je on sâm pretjerao s vrćenjem "u prazno" pa prenapregnuo prsten, možda je svemu malo kumovao i polusjedeći položaj, a možda je jednostavno trebao poslije ručka popiti čašu vina. Što god i kako god, dogodilo se neminovno. Usljed jednog ili više navedenih faktora, boca s mlijekom se pod pritiskom i zakretnim momentom sile prevrnula, a mlijeko se razlilo po bijelom stolu. Bilo bi dobro da je bijeli stol bio prazan jer onda bi se mlijeko, ako bi ga bilo dovoljno, eventualno razlilo i po prije ručka usisanom i opranom parketu, no stol nije bio prazan. Osim daljinskog za  upravljanje sustavom zvučnika i onog za prijem signala, na stolu su bili i daljinski upravljač za televizor kao i mobilni telefon. Mlijeka je bilo dovoljno i za bijeli stol i za sve crne daljinske upravljače i za mobitel. A još je ostalo i za parket.

Sad, nakon brisanja stola i poda, nakon hitnointerventnog upijanja mlijeka sa crnih uređaja i provjere njihove radne sposobnosti, sjedi pred monitorom, bilježi ovaj slučaj i razmišlja o svojoj bezuvjetnoj podršci uporabe čepova neodvojivih od plastičnih boca.


21 July 2024

lubenice i mušice

Tržnica nedjeljom. Rojevi pčela po lubenicama i oko njih, nešto ljudi, pokoji golub.

Wošinton⁽*⁾ nudi:
- Uzmi gazda, kora tanka, srce med medeni.

Usput se okreće ženi, komentira:
- Vidi ludi golub! Ne jede lubenicu nego košpe. Će prodajemo skuplje lubenicu bez košticu. Da bar oće i ove mušice bez boje. Grizu gore od komaraca.
- Teraj goluba. A komarci ne grizu, komarci bodu.
- Znači da sam ja u pravu, - vraća pogled natrag - jel tako gazda?

Kupio breskve.

____________________________________________
⁽*⁾ Wošinton godinama na svom štandu prodaje sortne naranče, "soćne ko ona stvar, mislim na dušu".