falsifikat i plagijat

Falsifikat i plagijat
čokolada i kakao
tako vrsna su mi oba
da odabat ne znam koga

Falsifikat i plagijat
čokolada i kakao
i da drugi netko bira
odabrat opet ne bi znao

Malena, ja nemam puno da ti dam
ali od njega bolje plagiram, vjeruj mi, znam
voljena, ja bih za tebe falsificiro sve
samo daj njemu reci jednom zauvijek ne

Samo ti poželi bilo što
ja ću ti plagirati i to
falsificirat zvijezde s neba sve
jer volim te...​

(Falsifikat i plagijat - Novi falsifili, 1928.)

​

Pjesma je posvećena svim plenkovićima, barišićima, grubišićima, đapićima i ostalim grabar-kitarovićima.

kult svjeske banke

Sjećate se ono kad se novinaru Butkoviću javio premijer Sanader? Sjećate. E vidite, taj Butković je goli q u odnosu na jednog drugog Butkovića. Jer dok se Butkoviću Davoru, novinaru, bonkuloviću i ljubitelju rock banda Blue Öyster Cult, javio premijer i ovaj s njim napravio intervju i objavio ga i tek tada saznao da... ma znate cijelu tu priču,... drugom se Butkoviću, Olegu, javio sam Bog.

Ali to nije sve!

Bog je čudesan! Kao takav, zamaskira se, kamuflira, i umjesto redovitim putem, glasom iz Vatikana, preko Petrova izaslanika, onog Argentinca što popularno popuje u Isusovu stilu, ovaj se hrvaskom ministru pomorstva, prometa i infrastrukture oglasio paralelnom zapovjednom linijom, preko Svjetske banke.  I osim što se javio Olegu, Bog je njemu i kolegi mu ministru financija Zdravku Mariću sredio novo zaduženje, novi kredit u Svjetskoj banci, a sve radi restrukturiranja Hrvatskih autocesata. "Moram to reći: Bog je poslao Svjetsku banku ovdje u Hrvatsku", povodom tog milog događaja izjavio je ministar Oleg Butković za Hrvatski radio.

Meni je to fascinantno, taj Bog. Kako drugačije objasnit to da uza sve nedaće s kojima se mora nosit po današnjem svijetu i tko zna koliko drugih svjetova, uza sve ratove i elementarne nepogode, ledena doba i globalna zatopljenja, osobne, intimne nesreće, uza sve te planetarne masturbacije i interstelarne pobačaje, osim što misli na Blanku Vlašić i daje joj snage za srebrnu medalju na olimpijskim igrama, pomaže staricama u vrćenju krunice pred crkvom i biva misao vodilja domaćem kleru, taj uspijeva, preko posrednika naravno, da ga porezna ne uhvati zbog kamatarenja, uletit Olegu i Zdravku s dvije milijarde eura. Pomislio bi putnik namjernik, da je dotični svevišnji Hrvat. I to iz dijaspore.

Sjećate se onog Butkovića s početka? Sjećate se kak je to završilo? Otkrilo Butkoviću, Davoru, da ga je jedan mladi Zagrepčanin, Viktor Z., navukao na tanak led novogodišnjom čestitkom, a što se babi htilo, to se babi snilo. Od zajebanta Davor vidio premijera. I tako sve od Nove godine do Prvog aprila. Sad me malo frka. Da se Olegu nešto slično ne dogodi pa da shvati kako Svjetsku banku u Hrvatsku nije poslao nikakav Bog Hrvat iz bijelog svijeta. Poslao ju je malo dublji materijalni interes.

previranja u stranci bandić milan 365 - stranka rada i solidarnosti

Zagreb, Rim, Firenca, Milan - 15-09-2016

Nakon nekoliko dana postizborne šutnje, oglasio se Milan Bandić, predsjednik stranke Bandić Milan 365 - ​stranke rada i solidarnosti, te objavio kako ​nije dao neopozivu ostavku na sve stranačke​ funkcije.

- S obzirom na izborne rezultate, Milan Bandić odgovornim za loše prepoznat plan i program smatra direktno glasačko tijelo. Osim toga, dijaspora je prilično neodgovorno prihvatila besplatan prijevoz koji su im omogućili građani Zagreba, tojest Milan Bandić. Stoga bi najbolje bilo da narod, kako u domovini, tako i u dijaspori, podnese ostavku na funkciju biračkog tijela. - izjavio je Milan Bandić, predsjednik stranke ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti.

Iz izvora bliskih vrhu stranke ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti, saznajemo da.će umjesto Milana Bandića, na čelu stranke ​Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti, ostati Milan Bandić, brži, višlji i jači.

- Nakon ovih službenih izbornih rezultata MIlan Bandić će povući crtu i okrenuti se budućnosti. Milan Bandić, predjednik stranke ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti, smatra da je Milan Bandić odličan izbor za predsjednika stranke ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti, najbolji čak, te da će na sljedećim i lokalnim i planetarnim izborima Milan Bandić pokazati svu svoju snagu, uz uvjet da svijet prepozna vizije Milana Bandića, čovjeka koji je svojim radom i delanjem pčelu pretvorio u konja, čovjeka koji je napravio više fontana nego svi rimski i firentinski, i talijanski i uveženi meštri u doba Renesanse, jednostavno: čovjeka s vizijom budućnosti. - pojasnio je jutros za odabrane medije Milan Bandić svoj stav o Milanu Bandiću.

Kako doznajemo, na ove izjave Milana Bandića, predsjednika ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti uskoro očekujemo i reakciju Milana Bandića, predsjednika stranke ​Bandić Milan 365 - stranke rada i solidarnosti.

Što o svemu misli gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, nismo uspjeli saznati do objave članka.

​ljubavnica para noja

Ranopopodnevnu tišinu blagovaonice razbijaju satni mehanizam i zveckanje rostfraja o porculan. Još do jučer vitalan, visok starac ustaje od stola, odlazi na zahod. 

Za stolom se starica i mlađa žena gledaju preko zdjele s juhom.

Starica, Anđa, ispod glasa progovara.
- Znaš Keko moja, Zdenko mi ima ljubavncu.
- Šta strika Zdenko ima?
- Ljubavncu.
- Ama strina, odakle ti to?
- Katikažem. Ima. Ljubavncu.
- Izmišljaš strina. Tebi je osamdeset i koja, stric će skoro devedeset...
- Pust ti devedeset. Vako ti je već četeres godina, moja Keko.
- Kojih četeres godina?
- Zadnjih, proteklih, nije valjda sljedećih. Imam ja i dokaze!
- Kake dokaze, majke ti?
​- Prave pravcate dokaze!
​
Iz džepa kuharske pregače vadi ​Anđa ​crvenom gomicom pov​e​zan snopić blago povijenih fotografija reskastog obruba​, kako su nekad fotografi obrađivali rubove na stolnoj rezalici. Gura ih Keki u ruke.​
- Eot, na, vid.

Keka pregledava fotografije, prvo na preskokce, a onda redom, pomno proučavajući sadržaj svake. Na fotografijama naočit muškarac, njen stric Zdenko, u manje ili više tamnom odijelu u "namjestuvoljno" pozi, katkad s cigaretom, katkad bez, gleda u objektiv.
- Strina Anđo, pa na svim fotkama stric sâm samcat pred ulazom u rudnik. Bio tamo direktor do pemzije.
- Je, i to u razna godšnja doba, vid svo to zelenlo oko njega na ovoj, a na drugoj jesen! Godnama su skupa! Znam ja!
- Crnobijele su fotke, strina. I da nisu. Nigdje ti se ne vidi nikako zelenlo, nema zelenla oko rudnika. A i na svima njima - stric sâm. Nema nikake ljubavnce.

Iz daljine dopre šum vode iz kupaoničke keramike. Stric će svaki tren nazad. Anđa stiša glas.
- Pa to ti i govorim, on je nju godnama skrivo.
- Gdje ju je skrivo?
- Čuj nje, đe!? Pa iza aparata. Šta misliš ko ga je svo to vrijeme snimo.

born to be alive ili šta da radim kada ode djevojka na konju

I dok si preko dana s neizmjerno vrijednih vinilnih diskova upijao tekstove tipa: "a šta da radim kada odu prijatelji moji, kada ode djevojka na konju, bacam oči... i tako redom dan za danom..." i poprilično se čudio tom bacanju očiju za djevojkom na konju, uvečer si izlazio u Medison, seoski disko klub koji je osim nedoraslih glancača plesnog podija, privlačio sve koji su htjeli pobjeći od krčme, bircuza, od loše rakije i toplog piva, dolazeći pješke, biciklom, parkirajući očev Ford, Fiću ili Ferguson, suncem opaljene kože lica i oko vrata, i ruku do pola nadlaktica, što od njive, što od tenisa.

Ugošćavao je Medison i mnoge šljašteće zvijezde, i Hanku i Šabana, i Zdravka i Dugme, i Leb i Sol i Buldožer, sve koji su iole blizu imali kakav koncert, Osijek, Vinkovci, Novi Sad, sve je to gravitiralo Medisonu. I taj je veliki svijet dolazio uglavnom odjeven kao da su iz pradjedovih i prabakinih ormara izvukli nedovršene krojačke pogreške. A maleni svijet? Maleni je ponosno prolazio ispod ultraljubičaste lampe nedaleko od dijela sa separeima, pokazujući bijele crte na bočnim šavovima novih bezimenih traperica.

"Aska ta pija laj" odjekivalo bi ono "It's good to be alive" prepunim diskom, a ti bi, za boljih dana s komadom pizze sa slaninom, a za onih lošijih sa svježe prženom lepinjom zvanom poderane gaće, s tanušnim listom šunkerice i i još tanjim listom tvrdog sira nepoznate vrste, stajao uz pult nedaleko diđeja, i s tog povišenog mjesta bacao oči na sve one komade s kojima nećeš, šepureći se, napustiti disko, već ćeš potegnuti zadnji gutljaj kole i otići put bakine i djedove kuće, zavuć se u stražnju, "svoju", sobu pa po tko zna koji put pustit onaj singl s početka.

tomica u zemlji čudesa

​

Jebeno je živjeti u paralelnom svijetu. Taština nije nešto s čim se lako nositi, a u kombinaciji s pohlepom i zaljubljenošću - pogubna je.

Trežili su da odstupi s mjesta potpredsjednika Vlade. Ništa više. Samo to. Uz neke sitne dodatne posljedice. Malo manje priliva novčanih sredstava, malo sramote u svijetu koji ga se ne tiče, i vrlo vjerojatno, u svijetu koji ga se tiče - manje seksa.

I odstupio je. Ne baš odmah i ne baš samo. Prije toga je razjebao Vladu u kojoj je njegova stranka imala većinu, Sabor u kojem je njegova stranka sa satelitima također imala većinu, natjerao na raspuštanje, a povukavši se s mjesta predsjednika stranke ostavio vukovima komadić mesa oko kojeg će se poklati.

Nadam se da ćemo ujesen moći reći kako bi mu zaslužnom trebalo dati ulicu. Rećemo Smičiklasovu. Ili mu čak podić spomenik. Ako ne na Trgu žrtava fašizma, onda možda na Iblerovom.

dan antifašističke borbe

Sutra je praznik, Dan antifašističke borbe, hrvatska tekovina civilizirane Europe. Neradni dan, a srijeda. Do subote i Dana državnosti daleko ko do protekle nedjelje, baš za nespojit.

Svejedno.

Sa zgrada će, poput jedara na jedrenjacima, vijorit velike državne zastave, one malo manje će s retrovizora tramvaja lepršat na vjetru kao leptiri. Državnici će, i državnice će također, i krupniji i sitniji dužnosnici, okupljenim masama držati pozdravne govore pred vratima novosagrađenih hidroelektrana i novorazvučenih kilometara autocesata, pred upravo dovršenim bolnicama i školama, pred vijencima okićenim spomenicima onima koji su život dali za slobodu, veličat će njihova djela i imena, prisjećati se anegdota, oni stariji izvorno, a malo manje stari prepričane, iz druge ruke ili koljena, i tako mladima prenositi taj virus antifašističke borbe za slobodu.

Sve nešto razmišljam, kako će ga provesti floskule izvjesnih bića. Hoće li i te floskule, i te sitne filofašističke pizde sutra, neradni je dan i većini njih, bacit kakav roštilj u dvorištu, otići na neki izlet do mora ili barem do najbližih toplica, hoće li se češati po punim trbusima i praznim glavama dok natežu poluispijene boce ili čaše? Hoće li uz kakvu literaturu sumnjivog karaktera uživati u neradnom danu i u slobodi dok u hrvatskoj državi, u debeloj hrvatskoj hladovini hrvatski bezbrižno pripremaju nove podvale, zakrivljujući povijest smišljaju nove laži, čitaju i lupetaju na hrvatskom jeziku?

Svakako, ovo s državnicima i spomenicima i ovo sa hidroeletranama i cestama, i školama i bolnicama, pa čak i ovo sa zastavama i zgradama i tramvajima, naravno, bila je samo neka stilska figura i zato to uzmite s velikom rezervom.