Budi se. Ne vidi ništa. Naravno, mrak je. Pali svjetlo. Pogled upućuje prema mjestu na kojem je sat. Nema ga. Uh, da, jučer je mijenjao raspored stvari po stanu i sva ranije stvorena automatika može u smeće i iznova će podsvijest pamtiti pozicije sata, daljinskih upravljača (možda je vrijeme da si nabavi neki od onih koje reklamiraju – jedan za sve!), pepeljara, polica sa traženim knjigama i onim drugim. Pas mater i dokolici. Tri je sata ujutro. Zgodno. Jako.
San. San ga je probudio. Poznata lica. Promijenjena mjesta. Konverzacija nevezana. Dobrodošlica. Gdje? Sve je prožeto intenzivnim bojama. Ljudi iz bliske prošlosti. Dragi i manje dragi. Dobri, samo, nekima nedostaje malo više rada mozga prije upotreba govornog aparata. Prostorije su manje nego bi trebale biti. Ulica strmija. Žamor. Iz njega izviru tek pokoje nevezane riječi. Spojene u smislenu rečenicu izgledale bi zastrašujuće. Upravo mu nedostaje ona moć razlučivanja izvora zvukova. Koncentrira se na izlog. Susjedstvo se promijenilo (tko kaže da nije tako oduvijek bilo?). Vani je sumrak. Ili svitanje. Svjetlo je difuzno poput trenutaka djelomične pomrčine Sunca. Sumorno. Ulice su puste. Tramvaji plavi i prazni. Šestica na Kvatriću. Pa što? Nije to ni u javi neviđeno. Nosi svijetloplavu vrećicu u kojoj sadržaj (niti poznat niti bitan) izgleda sablasno. Objašnjava omanjoj grupi ljudi kako pronaći kolodvor. Hm, čini se da su autobusni i željeznički zamijenili mjesta. A možda je krivo rekao. Tko će znati. Bolje da ga zaboravi. San.
Svjetlo sa zida dnevne/radne/spavaće sobe dopire do kupaonice pa ga tamo ne mora paliti. Piša. Ravno u školjku (sreća da nju ne može tako lako maknuti jer bi nakon novih razmještaja u kupaonici svako malo bila poplava). Vraća se u sobu. Spavati? Ne. Sada više neće ići tako lako. Stavlja vodu za čaj i kavu. Uključivši računalo, pričeka da se „digne“. Treba mu vremena. Jest malo spor, ali je potentan. Provjerava e-mail (kao da mu je netko u posljednjih tjedan dana nešto bitno poslao). Ništa. Očekuje valjda nešto dobro. Loše se i onako samo po sebi događa. Neprestalno. Samo spam. Forum? Tamo u ovo doba žive duše nema (a i kada ima, tek se tu i tamo uključi u neku zanimljivu temu, jer mu je dosta lupetanja i svojega, a kamoli tuđeg). A blog. Bloger. Gobler. Bolegr. Možda. Moguće. Zašto ne. Da. O tome će ujutro.
Spržio si je jezik na kavu. Pali cigaretu. Čaj će biti dobar i topao. Biljke. Da, ne smije zaboraviti. Sutra im je dan za tuširanje. Pazi da ne pogriješi u računanju dana (svaka dva tjedna obavezno kupanje, takve instrukcije su mu dali) kao da o tome ovisi mir u svijetu. Dracaena Marginata i ona druga čije ime niti ne zna oživjele su mu stan. Dobio ih. U paketu sa još nekim zgodnim stvarima.
Trebalo bi nešto raditi. A morao bi se natjerati barem na malu šetnju kvartom. Usput bi mogao baciti smeće i pokupiti poštu iz sandučića. Sigurno je pun. One neželjene pošte. Pored toga i reklame za kredite, pizzerije, roletare i ostale mogu biti drage. Bit će to ljepši dan kada svane.
Gasi cigaretu (da svakako će ujutro izaći na zrak, morat će u trgovinu po novu kutiju, ova je već skoro prazna). Gasi računalo. Gasi svjetlo. Čaj će biti dobar i hladan. Kao jutro.
___________________________________________________________________________________________ San. San ga je probudio. Poznata lica. Promijenjena mjesta. Konverzacija nevezana. Dobrodošlica. Gdje? Sve je prožeto intenzivnim bojama. Ljudi iz bliske prošlosti. Dragi i manje dragi. Dobri, samo, nekima nedostaje malo više rada mozga prije upotreba govornog aparata. Prostorije su manje nego bi trebale biti. Ulica strmija. Žamor. Iz njega izviru tek pokoje nevezane riječi. Spojene u smislenu rečenicu izgledale bi zastrašujuće. Upravo mu nedostaje ona moć razlučivanja izvora zvukova. Koncentrira se na izlog. Susjedstvo se promijenilo (tko kaže da nije tako oduvijek bilo?). Vani je sumrak. Ili svitanje. Svjetlo je difuzno poput trenutaka djelomične pomrčine Sunca. Sumorno. Ulice su puste. Tramvaji plavi i prazni. Šestica na Kvatriću. Pa što? Nije to ni u javi neviđeno. Nosi svijetloplavu vrećicu u kojoj sadržaj (niti poznat niti bitan) izgleda sablasno. Objašnjava omanjoj grupi ljudi kako pronaći kolodvor. Hm, čini se da su autobusni i željeznički zamijenili mjesta. A možda je krivo rekao. Tko će znati. Bolje da ga zaboravi. San.
Svjetlo sa zida dnevne/radne/spavaće sobe dopire do kupaonice pa ga tamo ne mora paliti. Piša. Ravno u školjku (sreća da nju ne može tako lako maknuti jer bi nakon novih razmještaja u kupaonici svako malo bila poplava). Vraća se u sobu. Spavati? Ne. Sada više neće ići tako lako. Stavlja vodu za čaj i kavu. Uključivši računalo, pričeka da se „digne“. Treba mu vremena. Jest malo spor, ali je potentan. Provjerava e-mail (kao da mu je netko u posljednjih tjedan dana nešto bitno poslao). Ništa. Očekuje valjda nešto dobro. Loše se i onako samo po sebi događa. Neprestalno. Samo spam. Forum? Tamo u ovo doba žive duše nema (a i kada ima, tek se tu i tamo uključi u neku zanimljivu temu, jer mu je dosta lupetanja i svojega, a kamoli tuđeg). A blog. Bloger. Gobler. Bolegr. Možda. Moguće. Zašto ne. Da. O tome će ujutro.
Spržio si je jezik na kavu. Pali cigaretu. Čaj će biti dobar i topao. Biljke. Da, ne smije zaboraviti. Sutra im je dan za tuširanje. Pazi da ne pogriješi u računanju dana (svaka dva tjedna obavezno kupanje, takve instrukcije su mu dali) kao da o tome ovisi mir u svijetu. Dracaena Marginata i ona druga čije ime niti ne zna oživjele su mu stan. Dobio ih. U paketu sa još nekim zgodnim stvarima.
Trebalo bi nešto raditi. A morao bi se natjerati barem na malu šetnju kvartom. Usput bi mogao baciti smeće i pokupiti poštu iz sandučića. Sigurno je pun. One neželjene pošte. Pored toga i reklame za kredite, pizzerije, roletare i ostale mogu biti drage. Bit će to ljepši dan kada svane.
Gasi cigaretu (da svakako će ujutro izaći na zrak, morat će u trgovinu po novu kutiju, ova je već skoro prazna). Gasi računalo. Gasi svjetlo. Čaj će biti dobar i hladan. Kao jutro.
bolegr @ 14:40 |
Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare
Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare
3.1.2007 23:45:13 | augustin
ne, nikako ne zaboravi politi cvijeće!!
što god bilo, polij cvijeće- o tome ovisi mir u svijetu!
(ne znam jesu li ti rekli, samo da ti kažem:)
___________________________________________________________________________________________
što god bilo, polij cvijeće- o tome ovisi mir u svijetu!
(ne znam jesu li ti rekli, samo da ti kažem:)
___________________________________________________________________________________________
No comments:
Post a Comment