Osam je. Čaj je hladan. Jutro je toplije. Sunce probija. Tek sada primjećujem da je dvorište zazelenilo. Ovo ja od milja divlji park između zgrade i ulice zovem dvorištem. Čim malo otopli, šunjaju se penzioneri, umirovljenici, hokejaši, i kako ih sve već ne zovu, po livadi i čupkaju korov, sade cvjetove, lijepo ih vidjeti. Među tim tulipanima. Crvenim i žutim. Dvorište.
Kuhinja. Frižider. Štamplica. Točim nuladva jabučnog octa i dodajem malo tople vode. Ispijam. Dobro jutro. Voda za kavu. Danas već druga, a dan nije ni počeo. Pa cigareta. Palim pilu i čekam vrijeme da mi crijeva porade na poticaju za sranje. Od pošte ništa. Niti od novog posla. Već osam tjedana ne radim. Nakon 4294 dana – oslobođenje od jarma zvanog 9-17 5/7. Prvih tjedan dana nisam bio svjestan slobode. Ludilo je trajalo od buđenja pa do kasnog dolaska doma i lijeganja u krevet u polusvjesnom stanju. Sljedećih par tjedana odmor. Mir. Čak sam u u stanu uspio napraviti neke pomake po pitanju kvalitete življenja. Vremena na pretek i ništa nisam stizao. Nakon 5 tjedana čovjek pada u depresiju. Nedostatak rada, obveza, ritma, ubija. Trebalo mi je desetak dana da dođem k sebi. Uh.
Friški njuz. Vjesnik, Večernjak, Monitor, Novi list, Index, Iskon, HaeRTe, MojPosao, Posao, HaZeZe. Ništa. Školjka. Kada. Odlazim do Dione. Po cigarete i neku hranu. Trebalo bi neki prigodni četvrtački raučak pripremiti. Smislit ću nešto. Posliepodne ću nastaviti sa ličenjem zidova u kuhinji. Onaj prvi, preduskšnji je žut, prigodan. Ostali će biti bijeli. Tako će biti najbolje.
Iz sobe se javlja Skype. Dolazim do stola. Evo i prozorčića. Nepoznanica. Somebody is trying to set me into his contacts. Ili tako nešto. Razumijem to u potpunosti. Jednom tjedno to se događa. U prosjeku. Nepoznat software, nesnalažljiv, nespretan korisnik i udri mišem miško pa koga pogodi:
Ja: 09:45:12 klikamo po skypeu, pa što koga zakači, ili...
Ona: 09:45:24 ajme je ..baš tako
Ona: 09:45:34 zašto nisi u kuhinji [uz ime mi stoji ta jebena poruka]
Ja: 09:45:46 onda nema problema, događa se vjerojatno svima u početku, samo naprijed. sretno
Ona: 09:45:58 ne moraš pobjeći
Ja: 09:46:05 zato što sam je upravo doveo u red
Ja: 09:46:45 mislim, jedan zid. pred Uskrs ofarbao/opiturao u pile-žutu boju, umjesto jaja. :)
Ona: 09:47:15 i mojstan je cijeli takav ..kažu papinski
Ona: 09:48:19 šat radiš u svom životu osim pituravanja u modernu prigodnu žutu
Ja: 09:48:37 ne znam baš kakav je njegov stan, ali kad imaš jedan takav zid, možeš doboti inspiraciju. Za kuhanje, pisanje, možda i neki poslić
Ona: 09:49:42 voliš kuhati ..pisati ..
Ja: 09:52:31 Savršena stvar za punjenje baterija, ide jedno sa drugim. Zamijeniš teze i od kuhinje dobiješ kuhatorij. Problem je nekada mogao nastajati u slučaju da olovku i kuhaču povremeno zamijeniš, no u današnje doba kad olovka služi samo za čačkanje ušiju i potpisivanje, takve stvari su nemoguće.
Ona: 09:52:32 ode čovjek kuhati ..
Ona: 09:52:50 ha ha ..
Ja: 09:53:05 kuhanje slijedi ipak malo kasnije
Ona: 09:53:51 a sada?
Ja: 09:55:02 Sada baš pokušavam nešto pisati, pa me nenadano Skypeov pop-up prozorčić upozorio da netko želi nešto reći.
Ja: 09:55:50 Razveseli me ovakva jutarnja konverzacija uz drugu kavu i nisam mogao odoljeti ne odgovoriti.
Ona: 09:55:54 o dakle upadam uinspiraciju ...
Ja: 09:57:15 pa kad nekoga staviš na listu, dotičnom se skype javi i kaže: čuj, evo netko te stavio na listu, možda te zna pa želi sa tobom komunicirati, a možda te ne zna pa želi sa tobom komunicirati bez ikakvih obveza i strahova.
Ona: 09:57:55 osobno te ne znam ..ali možda se i upoznamo na ovaj uvrnuti tzv. novi način ...
Ja: 09:59:07 ovo je već dovoljno da uz juratnje sunce i cvkut ptica čovjeku popravi dan (dance)
Ona: 09:59:10 često ovako pričaš?
Ona: 09:59:39 je dan je super ..sve već miriše na proljeće i ...samo da ne moram raditi ...
Ja: 10:00:36 ne baš. imam par ljudi sa kojima se čujem, ali se otprilike svakih nekoliko (čitaj tjedan) dogodi da ti u monitor uleti padobranac, a nije lijepo čovjeka odmah otjerati i obeeshrabriti
Ona: 10:01:16 he he ..ja sam dakle još i padobranac ...ma divota jedna
Ja: 10:01:50 to je Onako kolokvijalno, sljedeći put, ako se javiš gubiš tu karakteristiku
Ja: 10:03:06 Ako imaš posla, odi ti lijepo raditi (što god to bilo) da ne zabušavaš na poslu
Ona: 10:04:54 počele su mi repeticije ..prof. sam matematike ...ovako zaradjujem za koricu kruha ..čujemo se ...često sam on-line ...
Ona: 10:05:12 bog, za sada ...
Ja: 10:05:14 ok. bok. (handshake)
OK. Valjda je danas priči sa padobrancima kraj. Završio kuhanje. Završio kuhinju. Dosta za danas. Odmor. Odmor. Odmor. A onda duboko spavanje.
I tako, dok pišem ove „odmore“ zvuk prstiju po tipkovnici proizvodi pitanja: „od čega?“ „od čega?“ „od čega?“ – strašno.
Kuhinja. Frižider. Štamplica. Točim nuladva jabučnog octa i dodajem malo tople vode. Ispijam. Dobro jutro. Voda za kavu. Danas već druga, a dan nije ni počeo. Pa cigareta. Palim pilu i čekam vrijeme da mi crijeva porade na poticaju za sranje. Od pošte ništa. Niti od novog posla. Već osam tjedana ne radim. Nakon 4294 dana – oslobođenje od jarma zvanog 9-17 5/7. Prvih tjedan dana nisam bio svjestan slobode. Ludilo je trajalo od buđenja pa do kasnog dolaska doma i lijeganja u krevet u polusvjesnom stanju. Sljedećih par tjedana odmor. Mir. Čak sam u u stanu uspio napraviti neke pomake po pitanju kvalitete življenja. Vremena na pretek i ništa nisam stizao. Nakon 5 tjedana čovjek pada u depresiju. Nedostatak rada, obveza, ritma, ubija. Trebalo mi je desetak dana da dođem k sebi. Uh.
Friški njuz. Vjesnik, Večernjak, Monitor, Novi list, Index, Iskon, HaeRTe, MojPosao, Posao, HaZeZe. Ništa. Školjka. Kada. Odlazim do Dione. Po cigarete i neku hranu. Trebalo bi neki prigodni četvrtački raučak pripremiti. Smislit ću nešto. Posliepodne ću nastaviti sa ličenjem zidova u kuhinji. Onaj prvi, preduskšnji je žut, prigodan. Ostali će biti bijeli. Tako će biti najbolje.
Iz sobe se javlja Skype. Dolazim do stola. Evo i prozorčića. Nepoznanica. Somebody is trying to set me into his contacts. Ili tako nešto. Razumijem to u potpunosti. Jednom tjedno to se događa. U prosjeku. Nepoznat software, nesnalažljiv, nespretan korisnik i udri mišem miško pa koga pogodi:
Ja: 09:45:12 klikamo po skypeu, pa što koga zakači, ili...
Ona: 09:45:24 ajme je ..baš tako
Ona: 09:45:34 zašto nisi u kuhinji [uz ime mi stoji ta jebena poruka]
Ja: 09:45:46 onda nema problema, događa se vjerojatno svima u početku, samo naprijed. sretno
Ona: 09:45:58 ne moraš pobjeći
Ja: 09:46:05 zato što sam je upravo doveo u red
Ja: 09:46:45 mislim, jedan zid. pred Uskrs ofarbao/opiturao u pile-žutu boju, umjesto jaja. :)
Ona: 09:47:15 i mojstan je cijeli takav ..kažu papinski
Ona: 09:48:19 šat radiš u svom životu osim pituravanja u modernu prigodnu žutu
Ja: 09:48:37 ne znam baš kakav je njegov stan, ali kad imaš jedan takav zid, možeš doboti inspiraciju. Za kuhanje, pisanje, možda i neki poslić
Ona: 09:49:42 voliš kuhati ..pisati ..
Ja: 09:52:31 Savršena stvar za punjenje baterija, ide jedno sa drugim. Zamijeniš teze i od kuhinje dobiješ kuhatorij. Problem je nekada mogao nastajati u slučaju da olovku i kuhaču povremeno zamijeniš, no u današnje doba kad olovka služi samo za čačkanje ušiju i potpisivanje, takve stvari su nemoguće.
Ona: 09:52:32 ode čovjek kuhati ..
Ona: 09:52:50 ha ha ..
Ja: 09:53:05 kuhanje slijedi ipak malo kasnije
Ona: 09:53:51 a sada?
Ja: 09:55:02 Sada baš pokušavam nešto pisati, pa me nenadano Skypeov pop-up prozorčić upozorio da netko želi nešto reći.
Ja: 09:55:50 Razveseli me ovakva jutarnja konverzacija uz drugu kavu i nisam mogao odoljeti ne odgovoriti.
Ona: 09:55:54 o dakle upadam uinspiraciju ...
Ja: 09:57:15 pa kad nekoga staviš na listu, dotičnom se skype javi i kaže: čuj, evo netko te stavio na listu, možda te zna pa želi sa tobom komunicirati, a možda te ne zna pa želi sa tobom komunicirati bez ikakvih obveza i strahova.
Ona: 09:57:55 osobno te ne znam ..ali možda se i upoznamo na ovaj uvrnuti tzv. novi način ...
Ja: 09:59:07 ovo je već dovoljno da uz juratnje sunce i cvkut ptica čovjeku popravi dan (dance)
Ona: 09:59:10 često ovako pričaš?
Ona: 09:59:39 je dan je super ..sve već miriše na proljeće i ...samo da ne moram raditi ...
Ja: 10:00:36 ne baš. imam par ljudi sa kojima se čujem, ali se otprilike svakih nekoliko (čitaj tjedan) dogodi da ti u monitor uleti padobranac, a nije lijepo čovjeka odmah otjerati i obeeshrabriti
Ona: 10:01:16 he he ..ja sam dakle još i padobranac ...ma divota jedna
Ja: 10:01:50 to je Onako kolokvijalno, sljedeći put, ako se javiš gubiš tu karakteristiku
Ja: 10:03:06 Ako imaš posla, odi ti lijepo raditi (što god to bilo) da ne zabušavaš na poslu
Ona: 10:04:54 počele su mi repeticije ..prof. sam matematike ...ovako zaradjujem za koricu kruha ..čujemo se ...često sam on-line ...
Ona: 10:05:12 bog, za sada ...
Ja: 10:05:14 ok. bok. (handshake)
OK. Valjda je danas priči sa padobrancima kraj. Završio kuhanje. Završio kuhinju. Dosta za danas. Odmor. Odmor. Odmor. A onda duboko spavanje.
I tako, dok pišem ove „odmore“ zvuk prstiju po tipkovnici proizvodi pitanja: „od čega?“ „od čega?“ „od čega?“ – strašno.
___________________________________________________________________________________________
bolegr @ 23:43 |
Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare
Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare
3.1.2007 23:42:19 | augustin
čitam dalje...
a što je to skype? svi pričaju o tome, šuška se po kuloarima, u haustorima grafiti ispisani, djeca pričaju u snu, što je to***, o neznanje, neznanje!! Jadna sam li ga!
(zastor pada, junakinja u blagoj nesvjestici ostade s pitanjem u zraku)
a što je to skype? svi pričaju o tome, šuška se po kuloarima, u haustorima grafiti ispisani, djeca pričaju u snu, što je to***, o neznanje, neznanje!! Jadna sam li ga!
(zastor pada, junakinja u blagoj nesvjestici ostade s pitanjem u zraku)
___________________________________________________________________________________________
No comments:
Post a Comment