Pages

24 July 2012

lijepa naša hrvatska...

... Hrvatska, Hrvatska...

I obala jadranska, jadranska...

I dok nas mediji, svi odreda, kronološki poput "uživo" (čit.: live) praćenja tijeka utakmica, informiraju o stanju duha, tijela i bankovnog računa jednog simpatičnog, ali priprostog mladića, vještog u baratanju loptom i nevještog u mnogočemu drugom, u samom tom praćenom činu zapravo negativca kojeg scenaristi javnog mnijenja pretvaraju u pozitivca, u buntovnika, doduše pravno gledano buntovnika bez razloga, i kojeg su vrli "savjetnici" za svojih 10-20 posto, ili koliko već postotaka ide "menadžerima" u toj lihvarskoj branši, prije par godina nagovorili da potpiše ugovor kojim se obvezuje na poslovnu (čit.: igračku) pripadnost jednom klubu, jednom stadionu i jednom vlasniku, i to na pun q (čit.: pun kufer, pun kurac, mnogo, šest) godina, a sad ga vjerojatno nagovaraju (ili ga uopće takvog priprostog i naivnog pametnije ne savjetuju) na kršenje tog istog ugovora po cijenu karijere, dakle moglo bi se reći i života, a sve iz razloga njegove vlastite gluposti koju mu rađe pripisujem nego gramzivost, skoro svi šute o barbarskom divljanju i maltretiranju kojem je izložena jedna obitelj jer se usudila sukladno dvije godine starom sudskom rješenju provaliti u svoj vlastiti stan, nakon dvadeset godina ponovo doći u posjed svojeg privatnog vlasništva, o prijetnjama koje su zakonski vrlo jasno definirane kao kaznena djela, i koje policija ignorira ili možda po službenoj dužnosti ne smije čuti, a sve od strane lika koji ratnu stečevinu brani mašući rješenjem o vlasništvu koje mu je izdala jedna državna institucija za nešto što nije niti bilo njeno i što neodoljivo podsjeća na neke druge jednako tako dodijeljene tuđe nekretnine iz kojih su protjerani oni koji nisu smjeli biti jednaki sa jednakijima...

I čisto plavo moreee...

Više cvijeća manje smećaaa...
 

No comments:

Post a Comment