zagrebačka idila 2016

Subotnje svibanjsko popodne. Sunce. Kaplje kiše se probijaju kroz izbockane poplune oblaka. Kaptol.

Par u poznim godinama, ona u bijelo-teget kombinaciji, on u bež odijelu bez šešira. Primjereno laganim korakom hodaju prema ulazu u katedralu. Prilazeć im cvrkućući, sitno ciganče nutka šarene papire.
- Kupite kalendar da deci kruha kupim. Kupite kalendar.

Bež odijelo bez šešira je pogleda i zastane, a bijelo-teget kostim zareži na sav glas:
- Šta'se jebala da već imaš djecu, a sad prosiš!?
- Ne prosim, prodajem katoličke kalendare da prehranim decu.
- Jebala s'e s trinest, kučko, ha!?
Okrećuć se bež odijelu, mala Romkinja izusti "oprostite" pa se osvrne prema rashodovanoj mornrici:
- Vidim, ti se dugo nisi. Pomoliću se za vas.
 

I sa smiješkom odleprša osunčanim trgom prema drugim potencijalnim kupcima.