Treba ti možda dva deci mase za fugiranje za pokrpit iskrzane fuge na podu kuhinje. Mjesecima. Danas konačno odlučiš otići kupit tu masu za fugiranje. U najmanjem pakiranju.
Sjedneš na bicikl i vozi u najbližu trgovinu masom za fugiranje. Nekih tri koma devet kilometara. Masa za fugiranje. Voziš po biciklističkoj stazi, pokušavaš pristojno pješacima na biciklističkoj stazi objasnit zašto ih ne obilaziš po pješačkoj. Masa za fugiranje. Na križanjima čekaš zeleno iako pored tebe starica sa dvije štake uredno živi adrenalinski napucanim životom prelazeći tri trake brze gradske ulice na čisto crveno. Mirogojski rulet. Masa za fugiranje. Sam sebi si pomalo smiješan jer znaš da povremeno i napraviš neki prometni prekršaj, ali evo, danas se možeš češkat po glavi ispod kacige i razmišljat kako i u kojem dućanu kupiti masku kad u dućan ne smiješ bez maske. A otprije ih nemaš. Masa za fugiranje. Vjerojatno je to način sticanja prvog milijuna za koji se ne pita. Golema strugalica asfalta po Vukovarskoj diže buku i prašinu. Maska bi stvarno dobro došla. I masa za fugiranje. Voziš se pored ogromnog tmurnog i nimalo privlačnog pogona za proizvodnju sladoleda. Možda muhe nas gledaju upravo takvim očima. Masa za fugiranje. U nozdrve ti uđe miris, smrad zapravo, neodržavane kante za smeće. Natrulo bilje i poluraspadnute kosti pomiješane s pepelom. Miris iz djetinjstva. Nekad su sve kante i svi bokovi zgrada u našoj ulici tako smrdili. Masa za fugiranje. Jedna od tih i takvih kanti je pogodila moju mlađu sestru u glavu, baš kao mene stablo šljive u niskom startu. Možda sam bolje prošao. Ulaz u šoping centar s masom za fugiranje neugleda i neuredan kao i prije petnaestak godina. Samo je naziv promijenjen. Obaviš kupovinu pa kući.
Osim mase za gletanje, kupiš i pipu za kuhinjski sudoper i odgovarajući ključ broj 11.
No comments:
Post a Comment