sinkopa

Sveta Sinkopa i sveta Presinkopa svetice su čije se beatifikacija i nepotizmom ubrzani čin kanonizacije vežu uz kraj davnog dvadesetog vijeka na sjeveru Mediterana. Poznate su po sposobnostima da zlu​ ne trebalo svojim štićenicima priskrbe medicinski potpomognuti alibi.

Svjedoci njihove pojave govore, ima i pisanih tragova o svemu tome, da se svojim štićenicima uprizoruju u obliku vrtoglavice, mučnine, najčešće zamračenja vida i opće kurcobolje. Kroničari svetačkih čudesa i mirakula zapisali su pak da ih štićenici nesvjesno prizivaju u zastrašujućim ili samo neugodnim situacijama i to sniženim krvnim tlakom pri ustajanju, napadom tahikardije, prizivaju ih i napadom kašlja ili smijeha, nerijetko zagrcnućem hranom ili pićem i apsolutnim izostankom empatije i ​nedajbože odgovornosti. Uzroci priziva kreću se od potpuno neozbiljnih do potencijalno smrtonosnih. Uglavnom za druge.

Za razliku od Hipoksijine kćeri svete Sinkope čijeg se šireg podrijetla nitko ne sjeća, sveta Presinkopa u narodu je bila poznata i po svojem svjetovnom imenu Omaglica zbog čega su mnogi svjetski genealozi iščitavajući joj ime kao O'maglica greškom pokušavali njezino mjesto rođenja locirati na otoku Zlarinu istovremeno istražujući irske doseljenike na taj pitoreskni jadranski otočić vjerujući kako je upravo sjedinjenje keltskih u dalmatskih gena rezultiralo njezinim dolaskom na ovaj svijet.

Unatoč ili zahvaljujući, kako tko gleda, upravo svojoj bogobojaznosti obje su svetice uglavnom zaštitnice članova i aktivnih simpatizera strogo određenih zajednica.