"Ništa tako dobro ne prikazuje kalendarsku godinu sa svim njezinim mijenama kroz mjesece i godišnja doba kao vegetacijski ciklus." (Lokotar)
Daje mi bijelu vrećicu, oko nas je umjetno svjetlo žarulje koja razbija mrak večeri pa ta bjelina dolazi do izražaja. Blješti jače od rastrtog opranog rublja usred ljetnog sunca. Ovo ti je, veli mi, još od prije Meksika, al nikako da ti donesem. Znam da, nastavlja, nemaš puno veze s Daruvarom, ali imaš s Lokotarom. I Marka sam pitala da ti se potpiše, eno vidi u lipnju ti je, zaključuje predaju poklona. Uostalom, dar - Daruvar. Od svih pitanja i zahvaljivanja, ja nezahvalno pitam da što je pisao u lipnju, a ona će da jer mi je rođendan. Pa u petom je, nije u šestom, podsjećam je, a znam da zna. Ona slegne ramenima: pa šta sad, malo sam zajebala, važna je volja, i moja i Markova.
I ima apsolutno pravo. Nevažni su datumi, važan je sâm čin i važan je motiv. A motiv je lijep, drag, pravi prijateljski. Jer ništa tako dobro ne prikazuje dobru volju sa svim njezinim karakteristikama kao dar prijatelja.
I šta sam trebao? Ovo se sad zakeralo u meni budi i propituje sebe nezakerala. Jesam li je trebao ostaviti u neznanju i zabludi? I šta kad prođe maj i dođe lipanj, a ona skuži da mi je rođendan tjedan prije jednog drugog, njoj važnijeg rođendana? Šta kad tad shvati zajeb? Pa do tad će zaboravit. A ako se ipak sjeti? Onda će shvatit da si to prihvatio jer je važan motiv i čin, a ne jebeni mjesec u godini. Možda ni ne shvati, možda su joj rođendani tek kratka zastajanja na vremenskoj traci, zastajanja s ne tako bitnim markerima? Netko te markere vidi, netko ne, kao i iscrtane trake biciklističke staze na nogostupu, netko ih prati, vozi se ili hoda prateći ih, netko ih uopće ne registrira. Daltonizam druge vrste. Na kraju krajeva, jel ti drag kalendar? Ma jest, ali ja nikad ne vješam kalendare. E ovaj ima da objesiš i da ga gledaš svaki dan. Dobro.
No comments:
Post a Comment