Zvono na vratima, rolete spuštene, sat ne radi. Ustanem, odem do ulaznih vrata, otključam, otvorim. Mrak se ugasi senzorima na pokret upravljanom rasvjetom. Pred vratima samo tišina. San je izgleda bio toliko intenzivan da sam na zvono reagirao ko Pavlovljev pas. Vraćam se u krevet. Usput uzimam mobitel provjeriti koliko je sati. Prošlo osam. Vidim, došla i poruka: "prolazila i usput pozvonila za neku kavu, ali izgleda prerano, ništa od toga". Znači, ipak nije san. A snovi ostali pusti.
No comments:
Post a Comment