dišeš?

Ne prođe dan bez neke hajke. Ovi crveni gubitnici samo podmeću klipove pod prave hrvatske noge. Od prvog poteza pravom hrvatskom metlom nesmiljeno traje pobuna radi pozicioniranja robnih marki na tržište i rodnih marki na tvrdište. Čuvara državnih mošti. Čim se krene u čišćenje javne hrvatske državne dalekovidnice i jednako tako javne središnje hrvatske državne krugovalne postaje s pripadajućim satelitima od kojekakvih demonskih, mračnovremenskih, diktatorskih, antihrvatskih i antikršćanskih, jednopartijskih i antifašističkih elemenata, sve radi postavljanja pravih hrvatskih stručnih i profesionalnih domoljuba na pozicije s kojih je moguće održavati i kontrolirati visoku razinu odanosti i pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću javljaju se aveti komunističke prošlosti.

A ponovo je krenulo huškanje javnosti radi naplate pristojbe za gledanje i slušanje Hrvatske radiotelevizije putem elektroničkih sokočala. Već i peticija osvanula! 

Odmah se u tim napadima na utvrdu hrvatski objektivnog i hrvatski profesionalnog novinarstva javljaju dežurni borci, komunistički rudimenti. I u prvim redovima su, tko bi drugi - kojekakvi umjetnici, penzioneri i studenti. Sve sama parazitska dangupčad što visi na državnoj da prostite, kako bi to rekao jedan dežurni hrvatski filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar - sisi. Bune se između ostalog i jer će svi morat  plaćat radiotelevizijsku pretplatu. Pa šta!? Jel imaju svi te pametne telefone i te pametne televizore, pametne vešmašine i frižidere, da ne velim perilice i hladnjake?! Imaju! A ako imaju, onda nek i plaćaju!

I ne samo to. Trebalo bi se ugledati na Hrvatsko društvo skladatelja i njhov ZERP, mislim ZAMP jel, pa kako kupnjom jednog cedeja ili devedeja postaješ kriminalac koji samo čeka prvu priliku za spržit najnoviji album  Severozge, Škore, Parnih fosila i drugih perjanica hrvatske estrade pa te zato odmah sankcioniraju pristojbom izraženom u dekriminalizirajućem postotku (bit će, učilo se od najboljih). Onda ne bi bilo jel imaš teve, mobitel il kompjutor. Imaš uši - možeš čuti, imaš oči - možeš gledati. Imaš resurse i zato - plati. Ko ti kriv što nemaš para za malo prijenosno snubilo il za nešto veće. Slabovidnost? Nagluhost? Nema ispričnice, nije to ratna komisija za invalidnost. Imaš hrvatski zdravstveni sustav pa se odi lijepo liječit.

Dišeš? Plati jebenu pretplatu.

dr franjo tuđman

Eto, dogodilo se. Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici usvojila prijedlog odluke po kojoj zagrebački aerodrom, hrvatski: zrakoplovna luka, Pleso dobiva naziv po prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Ne znam jesu li mu to poklonici i idolopoklonici nepromišljeno smjestili ili su htjeli starog Titovog partizanskog generala u sve to uvaljati, ali opće je poznato da je aerodrom Pleso nerijetko znao bivati pod gustom maglom i to se, ma koliko se uz pomoć čelnika ministarstava znanosti, socijalne skrbi i zdravstva trudili i molili, ovim preimenovanjem neće promijeniti.

I šta sad kad se Vakuli omakne pa prizove maglu iznad dr. Franje Tuđmana? Ljudi moji, nije doktor Franjo Tuđman guska pa da bude u magli! Alo!? Ili šta će bit i šta će i kako reći kad jednog dana, daćebog, predsjednik Amerike Donald Trump dođe u prijateljski i nesverstani posjet Republici Hrvatskoj pa sleti u zagrebačku zračnu luku? Oće li po novinama pisati i po dnevnicima i vijestima govoriti kako je Donald Trump u ranim jutarnjim satima sigurno i mekano sletio na doktora Franju Tuđmana? I da se nakon slijetanja u doktoru Franji Tuđmanu taj isti Donald Trump našao sa, rećemo, Tomislavom Karamarkom i Kolindom Grabar-Kitarović. Samo, malo mi je nelogična ta zamjena teza. Mislim ovo s Kolindom, jel.

I kako će na takve skaredne konstrukcije o Donaldu na i u Franji, sa ili bez Tomislava, reagirati, naprimjer, Željka Markić ili onaj kako se zove Ilčić? Što će napisati silni despoti, dujmovići, ivkošići i raspudići? Šta će reći Opus Dei? Šta će reći Davis Miles? Kako će reagirati biće znano kao non-dies-sine linea? Kakav će stav, da ne velim pozu, zauzeti prvi natpremijer i kolega mu potpremijer. I kako će sve to pred narodom i Hrvatskim državnim saborom opravdati good-good-good prajminister? Ipak je njegova vlada usvojila zahtjev za promjenu imena.

A opet, moguće je da čovjek, financijer, Hrvat i Kanađanin nije kriv, moguće je da su mu to podvalili. Ko i gomilu drugih pizdarija, da ne velim ministara. I njemu i ovom slobodnom, sretnom i napaćenom narodu. Moguće je. I bit će da su za sve to zaslužne komunjare. Koje su se, poput dugogodišnjih terorističkih ruskih špijunskih spavača u po Americi, poodavno potajice infiltrirale u prave hrvatske domoljubne stranke. I koalicije.

tramvajska kasnosrpanjska osmica

Draškovićeva. Kratki tamvaj u smjeru sjevera. Zadnja vrata. Na stepenicama jednog krila vrata, u stilu srednjoškolkog huligančića, naslonjen na rukohvat stoji starac u sedamdesetima svojeg stoljeća. Po izgledu i stavu bi se reklo da je daleko od mirogojskog kandidata. Pet-šest putnika ulazi kroz drugi dio vrata.

Generacijski mu bliska, za plac dotjerana, s pripadajućom dvokotačnim ljubimcem, starica gleda u balvan na vratima:
- Kaj Vi baš morate stajat na tim vratima tak da mi nemremo uć?
Vratar drčno:
- Moram!
Prikoličina ljubimca u penjanju pridržava sredovječan muškarac:
- Gospon ojte sjest da Vam se ne pogorša.
Vratar:
- Kaj ti provociraš?!
Sredovječni odmahne glavom i prođe.
Već sjela na sjedalo posljednje u nizu polupraznog tramvaja, Prikolica iščuđavajuć se vrti glavom, Sredovječni joj dodaje kolica:
- Džabe je ostario.
Prikolica potvrdno kimne glavom.

o kuhanju i kuharskom prigovaranju

Lokalni dućan, blagajnica kojoj je pun kurac mora, noćnih. Kupac, djed iz susjedstva kojem je pun kurac života, metaforički. Kršćanski praznik u kršćanskoj državi.
- Deda, opet Vi salamu. Nije Vam to zdravo.
- Kaj bum kad je volim.
- A jel jedete Vi kaj kuhano?
- Jedem, jedem. To me drži vitalnim.
- A ko skuha, deda?
- Pa ja, ko bi drugi.
- A kaj skuhate?
- Kobasice skuham. Nekad jaja. Nekad i hrenovke.

meanwhile in afghanistan...

fiat 750 2m ili zemljovid

Antarktika se proširila do branika.
Afrika se usukala.
Australija isto.
Indijski potkontinent otplazio prema desnoj zadnjoj.
Amerika prema, jasno, lijevoj.
Europa i Azija na šajbi.
Samo Sjeverni pol pod maslačcima.

hrvatska radiotelevizija

Subotnje svibanjsko prijepodne. Ptičice iz parka, auti sa zelenog vala...doručak, kava i to.

Zvono na vratima se nonšalantno oglasi. Otvorim vrata, a pred njima lik u trapericama i gornjem dijelu trenirke, kao da će sa jednodnevnim zakašnjenjem na proslavu Prvog maja u Maksimir. U rukama mu fascikl. Ipak ne ide u Maksimir.
- Dobâr dân.
- Dobar dan.
- Prezime Križân?
- Je.
- Znate, malo ću Vas zâsmetati. Jâ sam sa Hrvatske râdiotele...
- Nećete zasmetat. Do vi đe nja.
Zatvorim vrata i nastavim razgovor s kavom.

Ne plaćam televizijsku pretplatu. Za to nemam razlog. Nemam ni televizor. A i da imam, odakle mi? Šala. Da imam, ne bih valjda HRT-u plaćao, kad kak stvari stoje, mogu i HDZ-u.