Čitam po nekim portalima, a i ja se dokoličarski svačeg uhvatim čitat, da se neki što su kupovali preko interneta, ali ne u legalnim dućanima nego po nekim internetskim buvljacima, štandovima i klupicama po internetskim parkovima, po sumnjiim zabitima, i to kupovali kojekakva tehnička sokočala, žale da su umjesto štajaznam mobitela, dobivali ciglu ili kutiju keksa, umjesto sata - čokoladu, i slične stvari. O povratu novca se u tim slučajevima može samo sanjati, i to u električnim snovima.
Tako im i treba kad su optimisti, vjeruju u iskrenost i poštenje, vjeruju svakome tko im nutka stvari po cijenama po kojima ni na Hreliću ništa ne bi mogli kupiti. Kako ide ono: "A te iste optimiste..."? Piše se odvojeno ili skupa?
Meni se to nikada ne može dogoditi. Ako ja naručim nešto, nema šanse da dobijem zamjensku ciglu, keks ili čokoladu. Evo naprimjer, kad sam jednom prilikom na internetskoj klupici u parkiću kupovao laptop za devetinu normalne cijene samo bez hrvatskih slova, nisam dobio ni ciglu, ni keks, ni čokoladu. Nisam dobio čak ni običnu dasku za rezanje. Nisam dobio ništa. Ali to nije sve! Uz to što nisam dobio ništa, i od stranice na kojoj sam kupovao nije ostalo ništa! Čudo neviđeno! Čudo! Prvo viđeno, a onda i neviđeno! Od tad jako pazim. Pa mi se to događa rjeđe. U olimpijskim ciklusima.
No comments:
Post a Comment