Ponekad pomislim da imam neke karakterne osobine svjetlosti. Ne mislim na brzinu i nevidljivost. Daleko od toga.
Ja:
- Bokte, čovjek je ko vjetar. Samo prođe pored i ruši stvari.
Ja:
- Ipak ima poštenog svijeta.
Ja:
- Jesi siguran da je broj pravi, da nije predstava za eventualnu publiku?
Ja:
- U tom slučaju je moglo na cedulji pisat i nešto tipa: "srušio sam ti bicikl, a noću je hladnije nego vani".
Ja:
- Ali ipak nije.
Isto ja:
- Nije ni tekućina iscurila iz osovine nego iz cilindra amortizera.
Ta valno-čestična dualnost karaktera jednostavno je nepopravljiva.
No comments:
Post a Comment